En paz no descansa mi alma
Vengan a traerme una caguama
Préndanse un gallo a mi salud
Mientras se consume su llama
En paz no descansa mi alma
Vengan a traerme una caguama
Préndanse un gallo a mi salud
Mientras se consume su llama
Díganme cuanto a mi me extrañan
En esta fría madrugada
Cobardes que van tras la espalda
Al que mi luz le molestaba
Quiso apagarme y ni había necesidad
Solo por la envidia y la fama
Nomás de haberme dado cuenta
Le hubiera repartido balas
No comprendo injusticias de la vida
Porque a mi familia le han dejado gran herida
Mas me duele dejar a mi viejita
Mi niño, mi esposa disculpen la despedida
“Y así suena la Fuerza Regida mi compa Jesús
Así es mi compa Aldo Trujillo
¡Otro pedo!
¡Señor!”
Recuerden esas cargadas
Que surgían entre las charlas
Con un gallo de lado a lado
O botes y buena lavada
Y una playita en temporada
Con la bola de camaradas
La vida es tan rara e incierta
Larga y al mismo tiempo corta
Cada mañana agradecía
Tal vez que ya lo presentía
Pero son cosas de la vida
Siempre vivir a mi medida
No comprendo y jamás lo entendería
Que es lo que yo hice pa' tener tan gran herida
Mas me duele dejar desprotegida
Mi niño, mi esposa disculpen la despedida...
“Y en paz descanse todas las almas caídas
Y hay le va pa' toda esa gente envidiosa
Así nomás pariente.”
Moja duša ne počiva u miru
Dođite, donesite mi Loggerhead
Usvijetlite pijetao za moje zdravlje
Kako mu plamen gori
Reci mi koliko ti nedostaješ
U ovo hladno jutro
Kukavice koje idu iza leđa
Kome ga je smetala moja svjetlost
Htio me isključiti i nije bilo potrebe
Samo za zavist i slavu
Samo kad sam shvatio
Napravio bih mu metke
Ne razumijem nepravde života
Jer je moja obitelj ostavila veliku ranu
Ali boli me što ostavim svoju staru damu
Moje dijete, moja supruga oprosti se oproštaj
I tako zvuči upravljana sila, moj prijatelj Isuse
Ovo je moj prijatelj Aldo Trujillo
Još jedan prdnjak!
Gospodin!
Sjetite se tih opterećenja
To je nastalo između razgovora
S pijetlom s jedne na drugu stranu
Ili čamce i dobro pranje
I malo plaže u sezoni
S loptom drugova
Život je tako čudan i neizvjestan
Dugo i u isto vrijeme kratko
Svakog jutra bio sam zahvalan
Možda je to već osjetio
Ali to su stvari života
Uvijek živite do moje mjere
Ne razumijem i nikad ne bih
Ono što sam učinio da imam tako veliku ranu
Ali boli me što ostavim nezaštićeno
Moj sin, moja supruga oprosti se oproštaja ...
I počivaj u miru sve pale duše
I ima nešto za sve one zavidne ljude
Baš tako, rođak. "